Aspergillus
Sta je to?
Aspergillus je grupa plesni, koje se mogu naci bilo gde, sirom sveta, narocito u jesen ili zimi na severnoj hemisferi. Samo neke vrste ovih plesni mogu izazvati bolesti kod ljudi i zivotinja. Vecina ljudi su prirodno imuni i ne razvijaju bolest izazvane aspergilusom. Kada se bolest ipak razvije, moze imati nekoliko formi.
Tipovi bolesti izazvane aspergilusom variraju, od alergijskog tipa do generalizovane infekcije koja ugrozava zivot. Bolest izazvana aspergilusom naziva se aspergiloza. Raznolikost tipova aspergiloze je odredjena razlicitim faktorima, ali najvazniji je stanje imunskog sistema osobe.
Alergijska bronhopulmonarna alspergiloza (ABPA)
Ovo stanje izaziva alergija na spore aspergilusa. Cesto je kod astmaticara; do 20% astmaticara moze je imati tokom zivota. ABPA je cesta kod pacijenata sa cisticnom fibrozom, tokom adolescencije ili u odraslom zivotnom dobu. Simptomi su slicni onim kod astme: povremene epizode osecaja slabosti, kaslja i otezanog disanja. Neki pacijenti iskasljavaju ispljuvak braon boje. Dijagnoza moze biti postavljena rentgenom ili ispitivanjem ispljuvka, koznim testovima ili analizom krvi. Ako se ne leci, dugotrajna APBA dovodi do stalnog ostecenja pluca (firboza).
Lecenje je steroidima u vidu aerosola ili oralna upotreba prednizolona, narocito tokom napada. Upotrebom itrakonazola (oralni antimikotik) smanjuju se steroidi u onim slucajevima gde se zahtevaju njihove srednje ili visoke doze, sto doprinosi smanjenju nezeljenih sporednih efekata (istanjenje koze i kostiju-osteoporoza i porast telesne tezine) koji se javljaju kod njihove dugotrajne upotrebe.
Aspergilloma
Ova bolest vrlo razlicita od prethodne je takodje izazvana plesni aspergilusom. Gljive rastu unutar supljine u plucima, koja je nastala usled prethodnog ostecenja izazvanog tuberkulozom ili sarkoidozom. Svaka bolest pluca koja stvara supline u plucnom tkivu (kavitete), stvara pogodan teren da osoba dobije aspergilom. Spore prodiru u kavitet i klijaju, formirajuci gljivicnu masu u vidu lopte unutar kaviteta. Plesni produkuju toksine i alergijske produkte, koji uticu da se osoba oseca bolesno.
Pogodjena osoba moze biti bez simptoma (narocito u ranoj fazi). Gubitak tezine, hronicni kasalj i osecaj slabosti su cesti simptomi kasnije. Iskasljavanje krvi (hemoptizije) se dogadja kod 50-80% pogodjenih osoba.
Dijagnoza se postavlja rentgenom i tomografijom pluca i analizom krvi.
Lecenje zavisi od mnogo faktora, ukljucujuci da li pacijent iskasljava krv i koliko su pogodjena pluca. Oralno itrakonazol (obicno 400 mg dnevno) doprinosi smanjenju simptoma ali retko ubija gljive unutar kaviteta. Nekad je moguce hirursko uklanjanje,
narocito ako pacijent iskasljava krv. Drugi antimikotici (narocito amfotericin B) mogu biti ubrizgani direktno u kavitet, u lokalnoj anesteziji. U 10% slucajeva dolazi do poboljsanja i bez lecenja narocito u asimptomatskim slucajevima.
Aspergillus sinuzitis
Aspergilusna bolest moze se razviti u sinusima i to je aspergilusni sinuzitis. Razvija se na slican nacin kao i aspergilom. U osoba sa normalnim imunskim sistemom, curenje iz nosa, hronicna glavobolja ili bolovi na licu su cesti. Hirurska drenaza sinusa, obicno resava problem, sem ukoliko aspergilus nije duboko prodro unutar kosti. Onda su antimikotici uz hirursku intrevenciju obicno efikasni.
Kada pacijenti imaju ostecen imunski sistem – ako na pr. imaju leukemiju ili su imali transplantaciju kostne srzi – aspergilusni sinuzitis je mnogo ozbiljniji. U ovim slucajevima sinuzitis je u formi invazivne aspergiloze (vidi ispod). Simptomi su groznica, bolovi u licu, curenje nosa i glvaobolja. Dijagnoza se postavlja nalazom gljiva u tecnosti ili tkivu iz sinusa i skenerom.
Lecenje mocnim antimikoticima je neophodno (na pr. amfotericin B). Hrurska intrevencija se radi u vecini slucajeva.
Invazivna aspergiloza
Mnogi ljudi sa ostecenim ili nepotpunim imunskim sistemom umiru od invazivne aspergiloze. Njihove sanse za produzetak zivota se poboljsavaju sto se pre uspostavi dijagnoza, ali na zalost nema dobrih dijagnostickih testova. Cesto lecenje mora biti zapoceto kada se na invazivnu aspergilozu samo posumnja.
Ovo stanje se klinicki dijagnostikuje u osoba sa imunodeficijecijom kao sto su pacijenti sa transplantiranom kostnom srzi, niskim brojem leukocita nakon tretmana kancera, AIDS ili velike opekotine. Takodje postoji retka nasledna bolest, kod koje je slab imunitet (hronicna granulomatozna bolest), tako da ove osobe takodje imaju velike sanse da obole. Osobe sa invazivnom aspergilozom obicno imaju groznicu, plucne simptome (kasalj, bolove u grudima ili nedostatak daha), koji ne reaguju na standardnu antibiotsku terapiju. Rendgenski snimci ili sken pluca su obicno abnormalni i pomazu da se bolest lokalizuje. Bronhoskopija (pregled unutrasnjosti pluca sa bronhoskopom koji se plasira kroz nos) je cesto od pomoci da se potvrdi dijagnoza.
Ponekad gljive iz pluca putem krvi mogu stici do mozga ili drugih organa, ukljucujuci oko, srce, bubrege ili kozu. Obicno je ovo los prognosticki znak, stanje je losije i smrtni ishod je vrlo moguc. Infekcija koze omogucava da se dijagnoza postavi ranije i da lecenje pocne sto pre.
Lecenje je sa antimikoticima kao sto su amfotericin B i/ili itrakonazol. Amfotericin B se mora dati intravenski u velikim dozama. Kod nekih pacijenata lecenje moze ostetiti bubrege ili druge organe. Novije forme amfotericina B (Amphotec ili Amphocil, Abelcet ili AmBisome) su korisne jer su manje tosicne. Itrakonazol se daje oralno (takodje u visokim dozama na pr. najmanje 400 mg dnevno). [to lecenje pocne ranije, bolje su sanse za prezivljavanje. Kod pacijenata sa niskim brojem leukocita (“infection fighters”), oporavak ovih celija moze biti znacajan u sprecavanju rasta gljiva. Nekad je neophodna hirurska intervencija. Priblizno trecina pacijenata prezivi invazivnu aspegilozu ako su leceni, a ni jedan ako se ne leci.
Svim ovim vidovima bolesti mogu biti pogodjena deca i treba ih leciti na isti nacin.
U toku su brojna ohrabrujuca istrazivanja da bi se ubrazala dijagnoza invazivne aspergiloze i poboljsalo lecenje. Takodje se ispitiju i neki novi antimikotici.
Dr. Javier Vilar
Translated by Dr Sasa Krunic E mail sasakrun@EUnet.yu